Prije 9 godina je platformu Google Arts and Culture (prije: Google Art Project) osnovao institut Google Cultural Institute Initiative u saradnji sa 17 međunarodnih muzeja (iz Njemačke Nationalgalerie i Gemäldegalerie u Berlinu), kako bi javnost imala pristupa umjetnosti u fotkama visoke rezolucije. To su slike od gigapiksela, koje se sastoje od preko milijardu piksela. Vatromet je to, big bang količina podataka. Već godinu dana poslije je najavljeno da se saradnja širi i da se pridružuje više od 190 muzeja i umjetničkih institucija. Danas ih je još mnogo više. Ideja koja stoji iza ovog projekta je stara već skoro pola stoljeća, kada su osamdesetih godina prve suradnice i prvi suradnici u muzejima razmišljali kako se može korisiti internet da bi se misija muzejskih institucija (sakupljati, sačuvati, istraživati, izložiti) ispunila putem online-platformi.
Debate o digitalizaciji zbirki i izložbi i o načinu posredovanja vrijednosti su, kako pokazuje i priča projekta Google Arts and Culture, već dugo u toku; stavovi muzejskih eksperata o tome su u Njemačkoj različiti. Sada su zbog stanja izazvanog koronavirusom zaštitnici umjetnosti i kulture svakako primorani da opraše i urede svoje dragocjenosti, da ih srede za svjetski nastup. S druge strane se u platformu uključuju i objekti i projekti koji ne odgovaraju tradicionalnom shvatanju (visoke) umjestnosti i kulture, i koji bi se prije samo nekoliko decenija smatralo trivijalnim. Zbližavanje institucijskih i slobodnih inicijativa je dakako za pozdraviti: Ono što doživljavamo je preporod prosvjetiteljstva.
Jedan od najvećih izazova za platformu a koji nije tehnološke prirode je copyright. Godine 2008. je američki savezni sudac Denny Chin u Manhattanu odbacio sporazum između Google Inc. i spisateljica i spisatelja i izdavačkih kuća da se online dostupnim učini milijun knjiga. Ova se odluka, koja je uslijedila nakon šestogodišnjeg sudskog procesa, obrazlaže na 48 stranica. Zaključak im je da sporazum od 125 milijardi dolara Google-gigantu daje prednost pred onima koji posjeduju copyright time što naslove može distribuirati bez njihovog pristanka.
Krajnje je vrijeme, 12 godina nakon ovakve odluke, da se prisjetimo Waltera Benjamina i njegovog sastava "Umjetničko djelo u razdoblju tehničke reprodukcije", kojeg je on sastavio 1935. godine u pariškom egzilu - taj spis se sada doima aktuelniji nego ikad. Možda je došlo vrijeme, kako kaže nizozemska kuratorica Mieke Bal, da se objekti iz muzejskih institucija, gdje ih se konzervira i izlaga, prepuste toku (digitalne) istorije: Museums emerged with the colonization of the world; we are now facing the end of that phase in history that the project of conservation tried to freeze.
Zamislimo da je Google Arts and Culture kolodvor. Pregled nam služi da se snađemo. U gornjem lijevom uglu je smještena lajsna. Kad se klikne na nju, otvori se meni plaforme. Mi ćemo ovdje predstaviti ukupno pet projekata iz odjela: Collections, Themes, Experiments, und Explore.
Ovdje možete otkriti likovnu umjetnost, skulpturu i arhitekturu virtuelno iz svih uglova. Ako primjerice nikad niste bili u Opéra National de Paris ili u Kraljevskim muzejima lijepih umjetnosti u Antwerpenu, ovdje imate priliku da se doživite kao gledatelj nasred pozornice ili kao učesnik u slici. Primjerice u videu u kom perspektivu možete zauzeti iz svih uglova, uređenom za majstorsko djelo Bruegela "Pad pobunjenih anđela", ujedno vam ugodan ženski glas objašnjava "sve lude detalje".
Upozorenje, u slučaju spore internet konekcije je na ovom mjestu frustracija sigurna. Hiljade artefakata iz područja kulture i umjetnosti žele biti otkriveni u trodimenzionalnom, virtuelnom prostoru. Nakon što startate projekt, bukvalno vam ususret dolijeće big bang artefakata, a na vama je kako ćete napraviti izbor u tome i šta ćete pogledati. Postoji timeline-opcija da se objekti prikažu posloženi barem po hronološkom vremenskom porijeklu. Srećom, jer ovdje se brzo osjetite izgubljeno bez pomoći u orijentaciji.
Ovaj projekat kombinira poeziju, dizajn i umjetnu inteligenciju. Pozvani ste da donirate riječ po vašem izboru (tako zaista izraz: engleski "donate") koja se integriše u pjesmu od dva stiha koja se neprekidno nastavlja. To se postiže algoritmom koji je treniran na 25 milijuna riječi iz lirike 19. stoljeća. Algoritam stihove kombinira u beskonačnu kolektivnu pjesmu. Svaka riječ koju donirate, tvrdi inicijatorka ovog projekta, generira unikatni "poemportrait" vašeg lica na kom su oslikani stihovi pjesme. Napomena: algoritam ne prihvata svaku riječ. A nije ni nužno da šaljete algoritmu selfi za portret, ovaj dio možete i preskočiti kako biste dobili samo stihove.
U saradnji sa Bauhaus fondacijom Dessau je nastao projekt koji nije prosječan. U veoma slikovitim, kratkim videima se ističe da je Bauhaus vidljiv u arhitekturi, modnom i tekstilnom i dizajnu namještaja. Ovdje ćete saznati šta je stil škole Bauhaus i koja su mu obilježja. U odjelu pod nazivom "Intro" direktorica fondacije Bauhaus uvodi u istoriju i svjetski utjecaj ove moderne škole. Skrolate niz kompaktne, povezane tekstove na pozadini fotografija koje se automatski zumiraju kada se neka informacija naglašava. Ovdje skrolate od vrha prema dolje. Deset omiljenih sadržaja u izboru direktorice "Director's Cut" možete istražiti klikovima udesno ili ulijevo, a fotografije su djelimično u boji. Ukratko rečeno je ovaj projekat dostojan stilu škole Bahaus, a i zabavan.
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je zastupljena sa pet online-izložbi. U "Two Stories, One Collection" se mogu vidjeti djela Ferdinanda Hodlera između 1873. i 1915. godine iz zbirke Jeanne Charles Cerani Ćišić. Stalna izložba "Intimicies of Space: Interior and Exterior" se može uživati u dvije odvojene "stories" s tekstovima iz kataloga izložbe koji je izdan 2015. godine. Najzad se prikazuje umjetničko stvaralaštvo Đoke Mazalića (1888.-1975.), koje je 1920ih i 1930ih godina bilo od velikog utjecaja na kulturni život Sarajeva. Vrlo je ugodno pretraživati ove lijepe online-izložbe i istovremeno imati pred očima kuratorske tekstove.
Kultura PREKO Facebooka i Youtubea u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini, slično u drugim zemljama Balkana, kulturni život se pokušava prenijeti u domove većinom putem socijalnih medija i kanala Youtube. Podsjećamo se da kulturne institucije nisu obustavile rad ni za vrijeme rata i terapeutske uloge kulture u društvu. Optimističan je stav, koji ima intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, da se putem virtuelnih kanala može dosegnuti drugačija publika. I da će ta nova publika kasnije dolaziti lično.
dva pozorišta, dva puta
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE Zenica i
NARODNO POZORIŠTE Sarajevo postavljaju izvedbe online na Youtube, međutim treba napomenuti da se snimke Narodnog pozorišta Sarajevo mogu gledati samo uživo u najavljeno vrijeme. Ovdje se sigurno može razmisliti o kadru i rezu; poželjno je da se u stručnim i kulturnim krugovima desi razmjena o mogućnostima ukrštavanja metoda filma i pozorišta. Ako se sirovi snimljeni materijal aranžira na novi način, stvara se nešto novo.
za naše malene smo tu
POZORIŠTE MLADIH Sarajevo se trudi ostati u razmjeni sa svojom mladom publikom. Na Facebooku se primjerice pozivaju djeca i roditelji da pošalju svoje crteže na temu predstava koje premijeru doživljavaju na Youtubeu.
DIGITALNE ZBIRKE
Svoju digitalnu zbirku dijeli i
NACIONALNA UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BiH preko linka. Dojam koji se stiče je da ste našli usred baze podataka sa fotografijama originalnih stranica novina, časopisa, rukopisa, kartografije itd. Pregled je ovdje dosta nezgodan, ali su fotografije visoke rezolucije. Ovo je više nešto za ispitivače i istraživače, koji znaju gdje se nalaže i/ili šta traže i imaju strpljenja.
da se ne zaboravi
HISTORIJSKI MUZEJ Sarajevo u srdačno urađenom animiranom videu "Bajka o muzejskom kraljevstvu" djeci približava ne samo eksponate muzeja, nego pedagoški podučava i o okolini. U saradnji sa Sindikatiom radnika trgovine i uslužnih djelatnosti je nastala mala virtuelna izložba "Priča o dostojanstvenom radu" da se podsjetimo istorijskog razvoja prava radnika u Bosni i Hercegovini. Ovaj muzej je dobar primjer za to da se uprkos teškim okolnostima i preduslova uvijek može naći način da se ljudima približe eksponati. I da u tu svrhu nisu nužno potrebni najnoviji software-programi. Kako se lijepo kaže: Gdje ima volje, ima i puta.