Ravnopravnost spolova
STVARANJE FEMINISTIČKIH GRADOVA

Gradovi imaju potencijale da poboljšaju život žena. Ipak, u stvarnosti prilikom prostornog planiranja u gradovima, u prvom planu često stoje svakodnevne navike muškaraca, dok se potrebe i navike žena zapostavljaju. Kako bi to trebao izgledati feministički grad?

Prvi put mi je postalo jasno da mi grad kojeg žarko volim možda tu ljubav ne uzvraća, kada sam se, stojeći na pločniku, upitala kako da dječja kolica koja sam u tom momentu gurala, ubacim u prenatrpani autobus i da pri tom savladam stepenik koji mi je stajao na putu. Jednoga dana sam rano ujutro vodila bebu kod ljekara. Ali rush hour , tj. vrijeme špice u Londonu i nije baš bilo pogodno da ispuni moje potrebe koje sam imala kao majka. Zapravo, u tom gradu je bilo jako malo toga što je odgovaralo na moje tadašnje potrebe.

Kratko nakon te bitke koja se desila prije 23 godine, odlučila sam da ću postati stručnjakinja za feminističku urbanu geografiju. Drugim riječima, da ću biti stručnjakinja za sve probleme koje žene susreću u gradovima. Naravno da nisam bila prva koja je došla na tu pomisao. Još 70-ih godina feminističke urbanistice poželjele su da poduzmu nešto protiv svjesnog ignorisanja potreba, životne stvarnosti, tijela i navika žena u gradovima.

Feminističke urbanistice postavljaju „užasavajući“ zahtjev da se u okviru urbanističkog planiranja mora čuti ženski glas. Odgovorni za planiranje osim toga treba da u obzir uzmu i činjenicu da muškarci i žene na različit način koriste gradske prostore i sisteme. Zbog toga u urbanističkim procesima u gradovima treba da učestvuje više žena, npr. u planiranju, arhitektonskim rješenjima, dizajnu, konkretnom građevinarstvu, saobraćaju i politici – u svim onim oblastima u kojima dugo vremena dominiraju muškarci. Osim toga, i žene kao stanovnice gradova moraju dobiti šansu da kažu šta o svemu tome misle, te da se nastavno na to pokloni pažnja njihovim potrebama i mogućnostima da sudjeluju u navedenim procesima.

Gradovi IMAJU VELIKI PotenCiJal

Feministički pristup prostornom planiranju pretpostavlja da svaku odluku u oblasti gradskog planiranja treba promatrati kroz prizmu spolne ravnopravnosti, od lokacija za autobusne stanice pa sve do planova zimskih službi. Na taj način treba isključiti mogućnost da će takve odluke dodatno pojačati prepreke na koje žene ionako nailaze, posebno u oblastima kao što su sigurnost, mobilnost, dostupnost i cjenovna pristupačnost. Nadalje, planiranje se obavezno mora vršiti iz ugla intersekcionalnosti. Nejednakost spolova nije jedini odlučujući faktor u životima žena. Etnička pripadnost, društvena klasa, seksualna orijentacija, starost, kvalifikacija i drugi faktori također su od značaja.

Rodna neravnopravnost nije jedini odlučujući faktor u životima žena. Etnička pripadnost, klasa, seksualna orijentacija, godine, kvalifikacija i drugi faktori su također važni.

Kada je u pitanju poboljšanje životne situacije žena, gradovi imaju veliki potencijal, jer pružaju mogućnost da sve što ženama treba bude nadohvat ruke, istovremeno nudeći različite šanse i opcije izbora. A ipak, taj se potencijal i suviše često ne koristi. Strah i opasnosti ograničavaju slobodu kretanja žena. Saobraćajno planiranje usmjereno je prije svega na rutine i poslovne navike muškaraca,  ono se bavi uglavnom prevoznim sredstvima koja muškarci najradije koriste i vremenom koje muškarci provedu u vožnji. Djelatnosti briga i skrbi za druge se u javnom prostoru u obzir uzimaju tek uzgred. Žene nesrazmjerno mnogo trpe zbog visokih troškova života, posebno troškova stanovanja, jer su još uvijek često lošije plaćene za isti posao. Feminističko prostorno planiranje i feministički urbanizam želi da ukloni ili ublaži ove nejednakosti tako što će voditi rodno osjetljivu politiku, te oblikovati gradove koji u obzir uzimaju potrebe ženske populacije, gradove koji su rodno  senzibilni.

Feminističko planiranje u stvarnosti

Feministički grad je dakle grad u kojem ne samo da se u obzir uzimaju različita iskustva žena, nego se i poduzimaju mjere da se uklone nejednakosti koje su u temelju takvih iskustava. Djelatnosti skrbi i brige za druge tu su dobar primjer. Gradovi mogu dati značajan doprinos kako bi ženama bilo lakše da obavljaju ovu vrstu posla. Ženama bi od velike pomoći bilo već i kada bi, recimo, u sredstvima javnog prevoza bilo dovoljno mjesta za dječja kolica, a isto važi i za čiste i sigurne javne toalete kao i za pristupe zgradama, parkovima i ulicama bez barijera. Feministički pristup međutim ne znači da žene treba da preuzmu neproporcionalno veliki udio u toj vrsti posla, i da to još treba i podržati. Dugoročno gledano, cilj se sastoji u tome da se stvore sistemi, prostori i mogućnosti, koji će doprinijeti tome da rad u skrbi za druge bude pravedno raspodijeljen – ne samo među spolovima, nego u cijelom društvu.  Feminističko planiranje je već danas realnost. Prilikom planiranja i gradnje bečkog naselja Aspern primijenjen je cjelovit pristup kako bi se ženama olakšao svakodnevni život, a pri tome je rodna perspektiva uzeta u obzir na raznolike načine i kao simbolička i kao strukturalna mjera: od ženskih naziva ulica pa sve do angažovanja feminističkih arhitektica koje su projektovale fleksibilne modele stanovanja sa različitim arhitektonskim rješenjima za različite potrebe pojedinaca ili porodica. Zbog svega navedenog ova opština se smatra uzorom i primjerom uspješnog gender-mainstreaminga. Najznačajnija mjera bilo je zapravo već samo planiranje u Aspernu, koje se baziralo na iscrpnim razgovorima sa ženama, o njihovim potrebama u oblastima stanovanja, saobraćaja, sigurnosti, slobodnog vremena, mobilnosti i rada.

Spolna ravnopravnost ima prioritet

U Barceloni su potrebe žena orjentir u aktuelnom radu na planovima za poboljšanje kvalitete života u gradu. Pomoću feminističkih savjetodavnih metoda grad iz zajednice crpi nove impulse, te prikuplja prijedloge za nove sadržaje koje će primijeniti u budućim planovima za saniranje i u novogradnji. Tema rod u središtu je ovih planova, kojima je u fokusu „svakodnevni život“. Tako se, recimo, prilikom planiranja školske mobilnosti u prvi plan stavlja efikasan i siguran transport kroz grad u vrijeme saobraćajne špice za školsku djecu i njihove pratioce i skrbnike, umjesto da se potrebe školske djece stavljaju u drugi plan, a u korist potreba onih koji putuju na posao ili u korist potreba dostavnog saobraćaja.  „Superblocks“-Projekt, koji ograničava saobraćaj unutar pojedinih gradskih područja, također treba da doprinese većoj sigurnosti, ravnopravnom korištenju javnog prostora i većoj koheziji u zajednici.

I u Aspernu kao i u Barceloni, urbanisti i urbanistice su sigurni da će se gradski život poboljšati za sve njegove učesnike, ako u prvi plan ispliva aspekt spolne ravnopravnosti. Dostupnost, sigurnost i cjenovna pristupačnost će na koncu biti od koristi svima. Sem toga, postoje brojna poklapanja između mjera rodno senzitivnog i spolno ravnopravnog gradskog planiranja i inicijativa za održivost.  Plan 15minutne dostupnosti u gradu u prvi plan npr. stavlja dostupnost centralnih usluga i službi kao što su bolnice, uredi ili restorani, kao i aktivne mogućnosti kretanja prema njima. Feminističke urbanistice već dugo ukazuju na to da je za žene najbitnije da im sve bude nadohvat ruke, te da su im takve okolnosti od velike pomoći u obavljanju posla ili vršenju poslova u skrbi za druge. Već sve više žena koristi javni prevoz, a češće se kreću i pješice. Puno toga dakle govori u prilog tome da je feministički grad istovremeno i održivi grad.