U panel diskusiji na otvaranju izložbe 28. aprila, s
razmijeniće mišljenja o katalitičkom učinku života na kreativni rad i arhiviranje uspomena pomoću umjetničkih sredstva u opkoljenom gradu. Razgovaraju:
, jedan od osnivača Video arhiva Hamdija Kreševljaković i direktor Međunarodnog teatarskog festivala MESS, berlinska umjetnica
iz UnWar Space Lab-a.
Armina Pilav je arhitektica, istraživačica i predavačica na Odsjeku za Pejzažnu Arhitekturu Univerziteta u Šefildu u Engleskoj i članica je NVO za kulturu i umjetnost CRVENA u Sarajevu.
Radovi su joj izlagani na Venecijanskom bijenalu arhitekture (2014, 2018). Dobila je stipendiju Marie Curie za svoj istraživački projekat Un-war Space.
Izložba Un-war Space dio je njenog istraživačkog projekta o zapletima rata i „nerata“. Prikazuje prostore, tjelesne adaptacije i ljudske odnose koji nastaju u njima, kao i stjicanje znanja o preživljavanju na rubu vojnih i civilnih (re)akcija tokom opsade Sarajeva (1992-1996).
Performativnu arhivu čine dvije posebno konstruisane metalne kutije kroz koje gledalac može da reflektuje o ratu u Sarajevu 30 godina nakon početka opsade Sarajeva u „dobu planetarnog građanskog rata“ (Hito Steyerl, 2017.), masovne migracije i rastuće nejednakosti. Sastoje se od brojnih video i audio dokumenata, fotografija i arhitektonskih crteža kao i Un-war leksikona. Leksikon funkcioniše kao mašina za razmišljanje koja svjedoči o tome kako su tokom opsade Sarajeva građani i građanke “poništile” rat prostornim (re)akcijama i (ponovnim) korištenjem dostupnih materijala. Un-war leksikon namjerno se ostavlja nedovršen kako bi se nastavilo sa dodavanjem novih svjedočanstava i pokazala potreba za kolektivnim (ponovnim) promišljanjem političke klasifikacije rata u Sarajevu ili bilo kojeg drugog nasilnog sukoba.
Instalacija Un-war Space kolektivno je umjetničko djelo Ane Dane Beroš, Rafaele Dražić, Miodraga Gladovića, Matije Kralja i Maura Sirotnjaka koncipirano po ideji Armine Pilav.
Clarissa Thieme je berlinska umjetnica i filmska stvarateljica čiji rad se kreće od fotografije, filma/videa preko instalacije, performansa sve do teksta. Thieme često prati identitarne implikacije procesa sjećanja i rekonstrukcije kolektivnih trauma. Njena praksa je zasnovana na istraživanju i često i na saradnji. Studirala je medijsku umjetnost na Univerzitetu umjetnosti u Belinu (UdK), diplomirala je kulturologiju, kulturulogiju i estetsku praksu i alumnistkinja je istraživanja Berlinskog centra za napredne studije u umjetnosti i nauci (BAS).
Od ranih 2000-ih, Thieme se u nekoliko radova bavi raspadom Jugoslavije, ulogom međunarodne zajednice, suočavanjem kao i sa dugoročnim posljedicama jugoslovenskih ratova. U bliskoj saradnji sa Nedimom Alikadićem i Nihadom Kreševljakovićem, razvila je video radove DANAS 11. JUNI 1993. (2018) i ZAR IH NE VIDIŠ? - PONAVLJANJE. (2019), oba zasnovana na arhivskim snimcima iz Video arhiva Hamdije Kreševljakovića, zbirke video zapisa grupe mladih Sarajlija koji su s jedne strane snimali svakodnevicu a s druge kratke umjetničke filmove tokom opsade svog grada. Oba rada ulaze u dijalog sa umjetničkim idejama arhivskih videa iz 1990-ih i prenose ih u sadašnjost. Također su dio arhivske inicijative IZMEĐU NAS / BETWEEN US Clarisse Thieme i Nihada Kreševljakovića, koja ima za cilj dovođenje javnosti u kontakt sa Video arhivom Hamdije Kreševljakovića. Inicijativa predlaže stvaranje privremenih foruma sa arhivskom građom na kojima se mogu razmjenjivati lična sjećanja i različita gledišta o ratu u Bosni i Hercegovini unutar i izvan bivše Jugoslavije.
IN MEMORIAM
ZORAN KANLIĆ 1954 - 2020
Život je posvetio fotografiji. Radio je u sarajevskom Odboru Zimskih olimpijskih igara ‘83 i’84. Pravio je fotografije za omote CD-a, radio je u njemačkoj agenciji Bus, bio je fotograf na snimanju filma Ademira Kenovića „Savršeni krug“. Bio je jedan od prvih fotoreportera magazina „Slobodna Bosna“ i „Dani“. Kao oficijelni fotograf Kamernog teatra 55 svojim fotografijama ovjekovječio je većinu najznačajnijih predstava za vrijeme opsade grada. Radio je brojne kampanje sa različitim agencijama, od turističkih,sportskih, modnih i dr. Ipak, najproduktivniji je bio dok je stvarao vlastitu umjetnost i to tokom rata sa značajnom umjetničkom težinom. U najtežim vremenima, kroz svoj objektiv uspijevao je dočarati esenciju ljudske prirode te je stvarao živopisne, magične i nadrealne fotografije koje na poseban način i danas dotiču njegovu publiku. Tokom karijere priredio je veliki broj izložbi fotografija kako u Sarajevu tako i širom Evrope. Jedna od posljednjih velikih izložbi bila je “NSK država Sarajevo” u Historijskom muzeju. Izložba je bila posvećena nastupu grupe Laibah 1995. godine u Sarajevu, gdje je bio jedini prisutni fotograf. Bio je član ULUPUBIH-a.
