Umetnički kafe diSTRUKTURA: Missing Stories Revisited

„186 Breaths“ u Kući Vili Brant 2300x1000 © diSTRUKTURA

Sr, 27.03.2024

18:00

Goethe-Institut Beograd, Biblioteka

Razgovor o instalacijama „186 Breaths“ i „Staying Human“

Učestvuju:
Milica Milićević i Milan Bosnić, umetnička grupa diSTRUKTURA
dr Sanja Kojić Mladenov, istoričarka umetnosti

Uživo u Goethe-Institutu i onlajn putem Facebook-a i YouTube-a

Prošlo je četiri godine od premijernog prikazivanja izložbe „Missing Stories“ u Beogradu. Radovi umetničke grupe diSTRUKTURA nastali u okviru ove izložbe nastavili su svoj umetnički život i izvan okvira prikazivanja izložbe, koja je u periodu između 2020. i 2022. godine prikazana u Beogradu, Novom Sadu, Podgorici, Tirani, Augzburgu i Berlinu. Na ovom Umetničkom kafeu prisećamo se nastanka ovih radova, diskutujemo o njihovom procesualnom karakteru i posmatramo kako se taj proces transformisao tokom proteklog vremena.
 

O radovima grupe diSTRUKTURA

Logor Mauthauzen je dobio ime po istoimenoj varošici koja se nalazi u Gornjoj Austriji na Dunavu, dvadesetak kilometara od Linca prema istoku. Milanov deda Vlada je, nakon ranjavanja u borbama u  istočnoj Srbiji od strane četnika, koji su ga nakon toga predali nacistima, tamo prinudno proveo period od 1942. do 1945. godine.

„186 Breaths“ u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine © MSUV Rad pod nazivom „186 Breaths“ je audio-zidna instalacija koja se sastoji od 186 frotaža napravljenih na 186 stepenika u kamenolomu Mauthauzena i audio-zapisa Milanovog kretanja stepenicama. Stepenice iz Mauthauzena se zovu „Die Todesstiege“ (Stepenice smrti). Nebrojeno logoraša na njima je našlo smrt od iscrpljenosti ili su ih čuvari bacali sa njih, podsmešljivo ih nazivajući padobranima. Pošto bi se kamen iskopao i formatirao u kamenolomu, pri dnu stepenica, svaki logoraš je na leđima imao drveni samar u koji bi se spustila kamena kocka (i do 50 kg teška) i onda bi u horizontalnim i vertikalnim formacijama svi zajedno krenuli uspon. Mnogi od njih su pre ili kasnije pokleknuli u tom teškom poslu.

„Staying Human“ u galeriji H2 u Augzburgu © diSTRUKTURA Rad „Staying Human“ je trokanalna video instalacija. Naziv je preuzet iz Memorijalnog centra Mauthauzen, gde se pod tim imenom nalazi četka za brijanje-eksponat koji je pripadao deda Vladi za vreme njegovog boravka u logoru. U radu se smenjuju snimci ostarelog Milanovog dede kako priča o svom ranjavanju, zarobljavanju i transportu u Mauthauzen, kao i životu u zarobljeništvu, Milana koji gleda u zid kamenoloma, zatim kako crta, snimak reke Rider Bah koja prolazi pored logora Mauthauzen, kao i snimci okolnih krajolika. Video prati audio zapis, u kome Milan pokušava da se seti priča koje mu je deda pričao kada je bio mali, a na momente se čuje i dedin glas. Muzička podloga je savremena obrada vlaške pesme Cinerjace, jedna od mnogih đi dor pesama koje je deda Vlada slušao celog svog života.
 
Grupa diSTRUKTURA u ateljeu © Jan van Dalen Milica Milićević i Milan Bosnić (diSTRUKTURA) diplomirali su i magistrirali na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na odseku za slikarstvo. Od 2005. rade zajedno kao umetnički duo diSTRUKTURA i pod tim imenom učestvovali su na preko 30 samostalnih i više od 70 grupnih izložbi u Srbiji, Sloveniji, Makedoniji, Rumuniji, Francuskoj, Italiji, Austriji, Nemačkoj, Holandiji, Luksemburgu, Švajcarskoj, Japanu, Slovačkoj, Češkoj, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Madjarskoj, Finskoj i Egiptu. diSTRUKTURA je učestvovala u artist-in-residence programima i radionicama u Španiji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Austriji, Holandiji, Sloveniji, Italiji, Finskoj, Egiptu i Srbiji. Dobitnici su više nagrada i stipendija od kojih i Pollock-Krasner grant za 2015. godinu. Njihovi radovi se nalaze u preko 15 javnih i privatnih kolekcija.
 
Sanja Kojić Mladenov © privat Dr Sanja Kojić Mladenov (rođ. 1974), muzejska savetnica i istoričarka umetnosti, usmerena je ka istraživanju savremene umetničke prakse, medija i roda od 1995. godine. Završila je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, master i doktorske rodne studije na interdisciplinarnim studijama Univerziteta u Novom Sadu – ACIMSI. Bila je direktorka Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu (Srbija) od 2013. do 2016. godine, a kustoskinja navedenog muzeja od 2006. godine. Autorka je, kustoskinja i selektorka mnogih internacionalnih izložbi i projekata u zemlji i inostranstvu, kao i EU projekata. Autorka je knjige SKOK I ZARON − Diskursi o rodu u umetnosti: Identitet umetnica u (novo)medijskoj praksi (2020). Urednica je i autorka tekstova brojnih monografskih publikacija.
 

Nazad