Priče o utešnoj hrani
Kakav je ukus doma

U „Pričama o hrani koja pruža utehu“, lične priče se susreću sa jelima kako bi se suzbila nostalgija. Ovde ljudi dele kako su došli u Nemačku – o kulturnom šoku, novim mogućnostima i hrani koja ima ukus doma.

(Video snimci na nemačkom)
  • U prvoj epizodi, Rahel upoznaje Oči iz Indonezije. Zajedno kuvaju jelo prženo u tiganju „Oseng tempeh“. Oči studira u Kajzerslauternu, a u videu govori o tome kako se nastanila u Nemačkoj, zašto joj je doner ćevap pomogao da prebrodi prvih nekoliko nedelja — i zašto je dobijanje vozačke dozvole postalo dijalekatski izazov.

  • U drugoj epizodi, Rahel upoznaje Oreliena iz Kameruna. Zajedno kuvaju „Poulet DG“, kamerunsko jelo koje je nekada bilo rezervisano za bogate, ali je sada našlo put do mnogih domaćinstava. Orelien radi kao menadžer nege u Manhajmu. Njegovo putovanje u Nemačku počelo je u Gete institutu u Kamerunu, gde je naučio nemački. U videu govori o trenucima dolaska, iskustvima rasizma u svakodnevnom radu nege i onome što ga posebno impresionira u Nemačkoj: zdravstvenom sistemu i načinu na koji se postupa sa osobama sa invaliditetom.

    Comfort Food Stories - Aurelien Kamerun

  • U trećoj epizodi, Rahel upoznaje Tadeua iz Brazila. Zajedno peku „Bolo de Senoura“, sočnu brazilsku tortu od šargarepe sa čokoladnom glazurom. Tadeu živi sa suprugom u Berlinu i radi kao komercijalni i ugovorni menadžer na projektu proširenja infrastrukture za punjenje električnih automobila. Iako je preseljenje u Nemačku bila njegova najveća ambicija, početak nije bio lak — posebno zbog jezičke barijere i veoma plašene nemačke birokratije.

  • U četvrtoj epizodi, Rahel upoznaje Marinu iz Ukrajine. Zajedno kuvaju „boršč“, čorbu od cvekle sa govedinom i povrćem, pravi ukrajinski klasik. Marina živi u Nemačkoj od 2021. godine i školuje se za vaspitačicu u vrtiću. Uživa u radu sa decom; ranije je radila kao dadilja u Nemačkoj. Rat u Ukrajini je razdvojio porodicu; Marinina majka i sestra su takođe došle u Nemačku, dok su njen otac i baba i deda nastavili da žive u Ukrajini.
    Prema Marininim rečima, „boršč“ je jela skoro svaki dan tokom detinjstva, što je podseća na domovinu. Tako je ukrajinsko nacionalno jelo za nju postalo apsolutna hrana za utehu — iako ga uopšte nije volela kao dete!

Pratite nas